Azra (35) iz Sarajeva Zelim Upoznavanje i Vezu Javite mi se

Moje ime je Azra, imam trideset i pet godina i dolazim iz Sarajeva. Kada sam bila mlađa, mislila sam da je ljubav nešto što se desi samo od sebe, kao u filmovima. Dva pogleda koja se sretnu, osmijeh koji sve kaže, i odjednom znaš – to je to. Ali život me je naučio da prava ljubav nije uvijek laka, da se za nju nekad mora čekati, a nekad i boriti. Danas, kada se osvrnem na sve što sam prošla, osjećam da sam spremna da otvoreno i iskreno kažem – tražim muškarca sa kojim ću dijeliti ono najvažnije u životu: ljubav, poštovanje, prijateljstvo i toplinu doma.

Odlučila sam da napišem ovu ispovest ne zato što sam usamljena, nego zato što vjerujem da je iskrenost najljepši put do čovjeka. Imam mnogo toga u životu – porodicu koja me voli, prijatelje koji su uvijek uz mene, posao koji mi donosi sigurnost. Ali ono što mi nedostaje jeste onaj poseban osjećaj kada znaš da uveče imaš kome da ispričaš svoj dan, da ujutro imaš zbog koga da se nasmiješ čim otvoriš oči. Nedostaje mi zagrljaj koji smiruje, ruka koja daje sigurnost i pogled koji govori više od riječi.

Moji prijatelji često kažu da sam jaka žena. I jesam – prošla sam kroz situacije u kojima sam morala sama donositi odluke, boriti se, stati na svoje noge. Naučila sam da vjerujem sebi, da gradim svoje snove i da nikada ne odustajem. Ali duboko u sebi i dalje želim da budem žena koja će se osloniti na muškarca, ne zato što mora, nego zato što želi. Vjerujem da snaga žene nije u tome da sve radi sama, nego da zna podijeliti život sa onim ko to zaslužuje.

Imam 35 godina, ali u srcu se osjećam mlađe. Volim šetnje Vilsonovim šetalištem, volim miris kafe ujutro dok Sarajevo polako oživljava. Volim planine i more, ali i večeri kod kuće uz knjigu ili dobar film. Nisam od onih žena koje jure provod svake noći, više uživam u miru i iskrenom razgovoru. Za mene romantika ne znači skupi pokloni, nego mali znakovi pažnje: poruka “dobro jutro”, cvijet u prolazu, osmijeh koji grije više od bilo čega.

Što se tiče ljubavi, naučila sam da nije dovoljno da neko samo kaže “volim te”. Ljubav se pokazuje u svakodnevici – u tome kako se dvoje ljudi ponašaju jedno prema drugom kada niko ne gleda. Voljela bih da upoznam muškarca koji razumije šta znači imati partnera, koji zna da ljubav nije igra, nego odgovornost i dar. Ne tražim savršenstvo, jer znam da niko nije savršen. Tražim iskrenost, toplinu i želju da zajedno gradimo nešto što će trajati.

Želim muškarca koji zna šta znači poštovati ženu. Onoga koji neće bježati od ozbiljnog razgovora, koji će imati hrabrosti da pokaže emocije, a ne da ih skriva. Onoga koji zna da je najveća vrijednost kada imaš nekoga kome vjeruješ i pred kim možeš biti potpuno svoj. Ako imaš dobru dušu, ako vjeruješ da prava ljubav još uvijek postoji, možda baš ti čitaš ove riječi s razlogom.

Ja nisam savršena i ne želim da se predstavljam kao takva. Imam svoje mane, ponekad sam tvrdoglava, nekad previše emotivna. Ali isto tako znam voljeti iskreno, od srca, bez kalkulacija. Kada zavolim, dajem sve od sebe. Vjerujem da ljubav treba da bude čista i jednostavna – dvoje ljudi koji žele jedno drugo i koji se međusobno podržavaju kroz sve životne faze.

Ovu ispovijest pišem jer znam da negdje postoji muškarac koji razmišlja slično kao ja. Možda je već bio povrijeđen, možda je i on izgubio vjeru u ljubav, ali u dubini duše još uvijek sanja o onoj pravoj. Ako prepoznaješ sebe u ovim riječima, znaj da nisi sam. Možda je upravo sada trenutak da se dvoje ljudi sretnu, da počnu priču koja će jednog dana postati uspomena na to kako je sve počelo.

Ne tražim bajku, ne tražim savršen život. Želim samo iskrenu ljubav. Želim muškarca koji će biti moj prijatelj, moj oslonac, moj saputnik. Nekoga s kim ću moći da dijelim i radost i tugu, nekoga s kim ću moći da gradim dom ispunjen toplinom i smijehom.

Ako osjetiš da ti se moje riječi obraćaju, ako vjeruješ da možda možeš biti taj čovjek koji će uzeti moju ruku i reći “idemo zajedno kroz život”, javi mi se. Ne obećavam savršenstvo, ali obećavam iskrenost, poštovanje i ljubav koja dolazi iz srca.

Vjerujem da ljubav treba da bude čista i jednostavna – dvoje ljudi koji žele jedno drugo i koji se međusobno podržavaju kroz sve životne faze.

Često me pitaju kakav brak želim, kakav život zamišljam. Moj odgovor je uvijek isti: želim miran dom u kojem se ljudi vole i poštuju. Ne treba mi luksuz, skupa kola ili putovanja svake sedmice. Najviše želim onaj osjećaj sigurnosti, kada znaš da je tvoj partner tvoj najbolji prijatelj. Želim smijeh u kuhinji dok zajedno spremamo večeru, želim tihe razgovore kasno u noć, želim zagrljaj u kojem nestaju sve brige.

Voljela bih jednog dana imati porodicu, djecu kojima ću prenijeti vrijednosti koje smatram najvažnijima – iskrenost, poštenje, saosjećanje i ljubav prema životu. Djeca nisu samo obaveza, ona su i radost i najveći dar koji dvoje ljudi može dijeliti. Zato bih voljela da pored sebe imam muškarca koji razumije da je prava snaga u tome da budeš dobar otac, partner i prijatelj.

Možda sve ovo zvuči jednostavno, ali znam da nije lako pronaći čovjeka sa kojim se duše prepoznaju. Zato se i usuđujem da napišem ove riječi – jer vjerujem da iskrenost privlači iskrenost. Ako ti je dosta igara i praznih obećanja, ako vjeruješ da je ljubav vrijedna truda, onda znaš o čemu govorim.

Ne znam gdje će ove riječi završiti, niti ko će ih pročitati. Ali ako barem jedan muškarac u njima prepozna nešto što osjeća i sam, onda je vrijedilo. Možda baš ti, koji sada čitaš, osjetiš da postoji šansa da zajedno pišemo jedno novo poglavlje. Ako je tako – javi se. Jer život je prekratak da se ljubav odlaže za sutra.